|
|
.gif) |
 Pogled: <<<
Natrag |
|
ZBORNIK ESEJA »TERORIZAM I PRAVEDNOST« PRIDONOSI OZBILJNIJEM
RAZUMIJEVANJU TERORIZMA I U NAS |
moralna
ispričnica za terorizam?
|
Većina filozofa dopušta mogućnost da može postojati
opravdani terorizam: uništavanje samo materijalnih dobara radi jasno
određenih, najčešće osloboditeljskih, ciljeva, mogao bi biti jedan
od njih. Ali ponekad opravdavaju i ubijanje: ubojstvo kakvoga
zloćudnog diktatora, primjerice, ili metode Afričkoga nacionalnog
kongresa tijekom apartheida u Južnoafričkoj Republici primjeri su za
to
piše boris
pavelić
|
I terorizam ponekad može
biti opravdan, a intelektualno poštenje zahtijeva da se propituje i
ono najteže: postoji li moralno opravdanje za napad od 11. rujna. To
bi mogao biti jedan od najzanimljivijih – a svakodnevnoj medijskoj
samorazumljivosti svakako najneočekivanijih – zaključaka zbornika
filozofskih eseja »Terorizam i pravednost – moralni argumenti u
opasnom svijetu« koji su 2002. godine uredili australski filozofi
Tony Coady i Michael O'Keefe, a u hrvatskom ga je prijevodu prošloga
11. rujna, na treću obljetnicu napada na New York, objavio
zagrebački KruZak.
bez iraka
Čini se neuobičajenim
predstavljati tek jednu iz velike gomile novoobjavljenih knjiga, ali
aktualnost, intelektualna svježina i pomanjkanje sličnih tekstova u
nas u ovom slučaju opravdavaju odstupanje od običaja. Riječ je,
naime, o deset ukoričenih eseja australskih filozofa, pravnika,
političkih znanstvenika i islamologa – među njima i Hrvata Igora
Primorca – od kojih je većina sudjelovala na znanstvenome skupu što
ga je u studenome 2001. godine, dva mjeseca poslije napada na New
York, organizirao Centar za primijenjenu filozofiju i javnu etiku
Sveučilišta u Melbourneu. Izvornik knjige objavljen je 2002. godine,
u vrijeme kada Amerika još nije bila napala Irak, pa autori u svoja
razmatranja nisu uključili i taj važni dio onoga što globalna
javnost, ponavljajući za Georgeom Bushom, zove »ratom protiv
terorizma«. Hrvatski, mjestimice nezgrapan, prijevod pojavljuje se
dvije godine kasnije, ali eseji nisu zastarjeli. Štoviše: čitanje
potvrđuje da su protekle dvije godine samo zaoštrile, nikako
otupjele, teme o kojima raspravljaju australski autori.
oružje nemoćnih
Što je terorizam, a što
državni terorizam; koje su mu vrste; postoji li opravdani terorizam;
odnos terorizma prema zlu i dobru; terorizam kao oružje onih koji
nemaju moć; terorizam i kolektivna odgovornost; što je džihad i kako
ga tumače različite skupine unutar islama; kako pravedno odgovoriti
na terorizam – o tome raspravlja ova knjiga. S obzirom na to da nas
svakodnevno sustižu »gotovi odgovori« političara i medija o jednome
od najvećih i najkrvavijih problema današnjice, odmah valja iznijeti
dojam kako seriozan trud oko intelektualnoga poštenja već na prvi
pogled imponira u ovim esejima. Imuni na ideološke floskule koje
površni medijski govor sve više ukorjenjuje, autori ovih analiza
problem nastoje razumjeti s obzirom na, kaže etičar Raimond Gaita u
eseju 'Rat dobra protiv zla', »najbolji dio naše tradicije«,
propitujući i najteža pitanja ne bi li se ukazao put jasnijem
razumijevanju. Ovako Gaita naglašava važnost opreza i misaonog
napora u govoru i mišljenju o »kompleksu terorizma«: Sposobnost da
se čine razlikovanja i prosuđuje njihova važnost jest sama bit
razmišljanja. Ništa ne može garantirati da ćemo biti pošteđeni
sudbine onih nesretnih ljudskih bića koja su, kako je Hannah Arendt
zapazila u »Eichmannu u Jeruzalemu«, postala sudionici u strašnim
zločinima, a ponekad i njihovi počinitelji, zato što ni o čemu nisu
razmišljala. Ali možemo biti sigurni da ćemo se izgubiti prepustimo
li se nestrpljenju i budemo li ismijavali suptilne distinkcije nužne
za čestit i inteligentan odgovor na pitanje: »Koji je odgovor na zlo
opravdan?«
Ili, upozoravajući da Bushov govor
reakcije na terorizam može biti koban, autor predgovora knjizi kaže
ovako: »Tamo gdje se neprijatelj prikazuje isključivo kao
otjelovljenje sotonskog zla, a vlastiti narod uz pomoć vojne sile
donosi »beskrajnu pravdu«, postavljena je scena za onu vrstu
iluzornog mišljenja koje priječi razumijevanje motivacije protivnika
i potkopava provođenje mjera kojima mu se može odgovoriti«.
Pitanju je li moguć opravdani terorizam, te
tko smije – ako itko – biti njegova legitimna meta, autori priloga
posvetili su najviše pozornosti. Odgovori su različiti, ali
zanimljivo je da većina filozofa dopušta mogućnost da može postojati
opravdani terorizam: uništavanje samo materijalnih dobara radi jasno
određenih, najčešće osloboditeljskih, ciljeva, mogao bi biti jedan
od njih. Ali ponekad opravdavaju i ubijanje: ubojstvo kakvoga
zloćudnog diktatora, primjerice, ili metode Afričkoga nacionalnog
kongresa tijekom apartheida u Južnoafričkoj Republici primjeri su za
to.
terminološki problem
Tu se, međutim,
otvara problem terminologije: nije li ubojstvo diktatora ipak
»atentat«, a ne »terorizam«, i nije li uništavanje materijalnih
dobara »diverzija«, a ne »terorizam«? Odgovor na ta pitanja utjecat
će i na sud postoji li opravdani terorizam.
Ali problem napada od 11. rujna nešto je posve drugo od te vrste
etički lakše odredivih pojava. U njemu je, na nevjerojatno
spektakularan i okrutan način, do krajnosti zaoštreno ključno
pitanje o (ne)etičnosti terorizma: pitanje, naime, može li išta
opravdati ubijanje nevinih ljudi. Moguća je cijela lepeza odgovora
između sljedeće dvije krajnosti: jedne, da se ni zbog kakvoga
osloboditeljskog cilja ne smije ubiti nikoga tko nije izravni
tlačitelj (političar, vojnik, policajac...), pa čak ni njega; te
drugoga, da svatko tko živi u sustavu koji tlači može biti legitimna
meta terorista, deklarativnih boraca za oslobođenje. Ovo drugo
gledište, očito, zastupaju teroristi Osame bin Ladena, pa etičar iz
Canberre Seumas Miller zaključuje kako se oni naprosto vode starim
načelom da »ciljevi opravdavaju sredstva«. I stiže do paradoksa: »Ne
radi se o tome da su oni koje su teroristi usmrtili zaslužili
umrijeti; zapravo, teroristi lako mogu žaliti zbog njihove smrti.
Međutim, ubijanje tih nevinih ljudi jest jedini način da se ode
dalje s njihovom pravednom stvari, a moralno značenje te stvari
nadilazi zlo usmrćivanja nekolicine nevinih«. Millerova analiza,
dakako, filozofsko je razmatranje, a ne pokušaj da se čitatelj
uvjeri u opravdanost 11. rujna. Štoviše, unatoč očitoj rezervi što
ju autori eseja iskazuju prema administraciji predsjednika Busha, pa
i američkoj politici prema islamskome svijetu općenito, Miller,
osuđujući zajedno s ostalima terorističke napade, zaključuje ovako:
»Koje god bile dobre ili loše strane određenih mjera SAD-a protiv
pojedinih muslimanskih država ili zajednica, uključujući tu i rat
protiv Iraka, SAD se nisu upustile ni u kakvu terorističku kampanju
protiv islama kao takvog.« Pritom se u knjizi može naći i upozorenje
kako, unatoč opravdanim zamjerkama Zapadu zbog »uništavajućeg
poniženja koje je inficiralo zemlje Trećeg svijeta«, ne treba
zaboravljati »veliku razliku između SAD-a i one vrste države koju bi
željela nametnuti Al-Kaida«. Kako god bilo, zbornik »Terorizam i
pravednost« važan je doprinos smanjivanju velikoga manjka relevantne
etičko-analitičke literature o terorizmu u nas. |
|
|
| |
|
 Hrvatska: |
GUP
legalizirao kriminal
|
| ZAGREB – Najveći
urbanistički problem Zagreba nisu nelegalno izgrađeni objekti, nego
divlja gradnja, legalizirana uz pomoć nadležnih
... |
| Hrvatska: |
Kamenu
dobro rodi kamen
|
| PAZIN – Pod šatorom
u krugu pazinske pilane jučer se okupilo oko 500 uzvanika iz
Hrvatske i inozemstva, koji su bili gosti na proslavi
... |
| Hrvatska: |
Meter: Pa
Budakov je vozač bio Židov!
|
| SLAVONSKI BROD – Ako
Sabor to bude regulirao zakonom, kao legalisti, i mi ćemo ga
poštivati, ali čini mi se da je Vlada, rušenjem spomen
... |
| Kolumne, komentari: |
dežurni
komentatori mesić i šeks
|
| Nakon što je neki dan u
središnjem Dnevniku HTV-a prikazano kako predsjednik Sabora Vladimir
Šeks boraveći na Danu Ogulina sa zadovoljnim smješkom
... |
|
.gif){kind=small}
PRETRAŽI: